-"Da bi ste vidjeli ovu stranicu instalirajte noviju verziju Flash Playera"
IGOR RONČEVIĆ
Izložbe hrvatskog akademskog slikara Igora Rončevića. Umjetničke slike, izložba Subtopija... 
Pojam subtopija ima brojna značenja, ovisno o kontekstu u kojemu ga zatičemo ili iščitavamo, ali nazvavši tako ciklus od stotinu slika, Igor Rončević - u kontekstu vlastita rada - pod subtopijom predmnijeva podjednako, fizički i mentalni prostor, koji postoji između skice nastale na stranicama notesa i onaj kojeg nam pokazuju njegove slike. A one to čine na svim plastičkim i kolorističkim planovima raskošno i ambiciozno ostvarenih. Nemimetičnih, autonomnih i kromatski intenzivnih slika, kakvim se autor predstavlja na izložbama. Subtopija je prostor kratkog zadržavanja, prepun opcija, trasiranih solucija, najava mogućnosti, mjesto najave opcija, ali i nezajamčenih rezultata i ishoda jer iz njega mogu, ali i ne moraju nastati slike. U ateljeu - na platna dimenzija 30 x 24 cm - Rončević najprije stvara podlogu tako da špahtlom iz kantica nabacuje boju sto u ateljeu ostane nepotrošena. Potom - istiskujući kroz tanki otvor plastične kantice boju izravno na platno - na podlogu vjerno precrtava znakove iz notesa, ali ti znaci - uvećani - poprimaju novu vizualnost i energiju, događaju se profinjene senzacije - gipkost i tečnost nanosa, oslobađanja boje, a znaju se dogoditi jedva vidljiva dodirivanja, pa i interakcije dviju boja prigodom slikareva naknadna istiskivanja boje u već postavljen znak, kada se kroz koprenu jedne boje stidljivo probijaju tanke niti komplementarnih ili suprotnih boja... Zahvaljujući njihovim vrijednostima, moguće je ove znakove, transferirati na slike većih dimenzija i stvarati za njegov rukopis znakovite ekspresivne i koloristički snažne apstraktne slike.Preuzimajući ih rahlim i isprekidanim crtežom iz notesa, Rončević zapravo uvodi figuralne, u značenjskom smislu gotovo neutralne znakove koji su udaljeni od konkretnih povijesnih referencija dvadesetog stoljeća. Oni nemaju povijesnu vrijednost a ni blisku nam metaforičku, simboličku ili literarnu vrijednost. Ovi znaci prikazi su skritih sadržaja, ne referiraju se na viđeno niti doživljeno, pa njihovu mimetičku vezu s predmetnim svijetom tek trebamo uspostaviti.Ne otkrivaju nam ni intelektualne i emocionalne izvore svoga nastanka. Slikar, dakle, nama prepušta doživljaj postavljene, na slici upisane semantičke enigme, pa interpretacija ovisi o našoj motiviranosti, erudiciji, pronicavosti... Crtež je tek predtekst za linijsko-kolorističke igre, čime Rončević, među ostalim, nastavlja relativizirati ulogu i važnost motiva u slikarstvu postmoderna doba. U subtopiji - ciklusu ni skica ni slika - riječ je, dakle, o čitavom nizu znakova koji su se u potrazi za svojim odredištem zatekli u prostoru koji jest slikarski ali je podjednako udaljen od iskustveno definiranog prostora slike i jednako tako od sterilnog i zadanog prostora dizajna. Rončevićevi radovi redovito su prostor unutar kojega se istražuju i formalne odlike samog slikarstva, poput odnosa izmedu prvoga plana (središnjeg motiva, znaka ili znakovlja) i drugoga, planski odvojena i uvijek otvorena plana slike, pri čemu se istodobno propituje i opća atmosfera slike. Pozadina je ponegdje samostalna i jedina vrijednost slike, a u nekim ciklusima prednji plan - središnji motiv - i pozadina su u interakciji, poticajnu, djelatnu i međusobno nadopunjujućem dijalogu, ali gdjekad i u hladnom i indiferentnom odnosu -nitko nikoga ne poništava, ne potire i ne podcjenjuje, ali i ne nadopunjuje niti obogaćuje. U subtopiji, međutim, podloga sama po sebi nipošto nije drugi plan slike, nego estetski neelaborirana, neutralna činjenica, prolazan prostor, prostor nigdnine,prema kojemu je znak u svakom pogledu indiferentan i s kojim nije u relaciji, a kamoli u imanentnu dijalogu. Ostvarena je jer je znaku - i u ovako privremenoj i prijelaznoj situaciji - blizak nekakav slikarski ambijent, a uronjenost u boju prirodniji mu je okoliš nego strogost bjeline platna. Bude li Rončević poslije iz ovog arhiva prenio neki znak, odbacit će njegovu pozadinu i zamijenit će je - jer znak sam po sebi nije slikarstvo –ambiciozno elaboriranom pozadinom.Formalno gledano, mada to zapravo nema nikakvu važnost, znak nije čimbenik slike koji organizira prostor oko sebe; dapače, redoslijed govori u prilog pozadini: estetski elaboriravši pozadinu, Rončević će na nju - po slikarskoj intuiciji - pripuštati znakove iz arhiva subtopije.Izvedba pozadine - po strukturi i boji - kod Rončevića, čija je ideologija nedogmatičnost i otvorenost, redovito je ishod neposredna i brza izvođenja,stanovite improvizacije, ali u suštini,ona je jedinstven kolaž različitih elemenata. Ivica Župan
Igor Rončević